SVETISLAV BASARA

FAMOZNO: KULTURA ČISTKE

Foto: Kurir
Još jedan (montirani) proces protiv političkih neistomišljenika CEO-a i UO-a SPC dobio je očekivani epilog. Iste preke kadije tužile, iste kadije sudile, iste kadije presudile Justinu Žičkom.

Sve po crkvenom pravu, po najvišim svetosavskim standardima, „na osnovu 74 kanona Svetih apostola i člana 70 stav 1 stav 1 tački 20 i 35 alineja Ustava SPC“.

A evo zašto je, što kaže Blic, razrešen Justin Žički. „U prethodnom periodu je“, kažu stavovi, tačke i alineje, „utvrđeno da je mitropolit žički Justin neovlašćeno osnovao tri privredna društva - „Trifora d. o. o.“, „JEŽ d. o. o.“ i „Vinarija manastira Studenice d. o. o.“, prikrivao njihovo poslovanje, upisao se kao stvarni vlasnik tri privredna društva, zatim, izvršio neovlašćenu prodaju 34 crkvene nepokretnosti (stanova, poslovnih prostora i slično) u Kraljevu i Čačku i neovlašćeno izvršio finansijske zloupotrebe u SPC, koje za sobom povlače i krivičnu odgovornost pred državnim organima.“

Da se Vlasi ne bi dosetili - kao što se neće ni odsetiti - „Sinod je konstatovao da je mitropolit Justin u proteklom periodu, sa ciljem da izbegne crkvenu i kanonsku odgovornost, sa svojim saradnicima uporno obmanjivao javnost da je „politički progonjen“ zbog aktuelne društvene i političke situacije u Srbiji i tu tvrdnju odlučno demantovao“.

Hajde da pretpostavimo da su sve tačke optužnice tačne i dokazane - mada mi poznavaoci prilika kažu da nisu - i da se zapitamo: Šta je neobično za prilike SPC u tome što arhijereji osnivaju privredna, trgovinska i građevinska preduzeća, što muljaju s nekretninama i čine finansijske zloupotrebe, koje „sobom povlače i krivičnu odgovornost pred državnim organima“?

Ako bi sinodalna črezvičajnaja komisija izvršila preosvešćeni finansijsko-forenzički uviđaj u bilo kojoj drugoj SPC-ovoj eparhiji/mitropoliji, pronašla bi iste, a vrlo verovatno, i mnogo gore muljavine s privrednim društvima, sivim preduzimačkim poslovima i mutnjikavim trgovačkim poslovima. Ne mora čak ni ići u eparhije i mitropolije.

Mogla bi, recimo, ispitati slučaj Porfirijevog Višinskog, Velje Džomića, koji je pre mnogo godina otišao u gurbet u Crnu Goru s najlon kesom u kojoj je bilo par vunenih čarapa i dva para rumunskih gaća, a u Beograd se vratio stambeno i novčano veoma dobro situiran - toliko dobro i na toliko dobrim mestima situiran - da ga u paracrkvenim krugovima zovu - „Knezmihajlovski“. (Što reko Lompar, neka to ostane u evidenciji.)

Kako će stvar završiti? Hoće li Justina - kao Miloševića i Pantelića - „izlučiti“ iz matere crkve. Čisto sumnjam, nije Justin te sreće. U jednoj od fantastičnih projekcija bilo bi idealno da se Justin sam ispiše iz crkve i da s još nekolicinom arhijereja poradi na formiranju crkve u Srbiji koja bi bila Hristova, a ne srpska. Avaj, nismo mi te sreće.

Možda se pitate hoće li Justin zbog finansijskih zloupotreba krivično odgovarati pred državnim organima. Tek to neće. Ta pretnja nije upućena Justinu, nego ostatku arhijerejskog kora, i glasi: „Ovako ćete proći ako ne budete vezivali konja tamo gde gazda kaže.“